onda gledaj lafcino, vidis ga

second edition

17.07.2007.

Jureći 220 km/h udario u džetu

Jureći 220 km/h udario u džetu

Albina Dacić 16.07.2007 21:01

SARAJEVO - Ado Čolaković (21) i Ermedin Stujić (45), oba iz Sarajeva, povrijeđeni su u saobraćajnoj nezgodi juče oko 12.30 u Ulici Hiseta u centru Sarajeva, potvrdila je Biljana Jandrić, portparol Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu.

"Strujić ima teške povrede na oba koljena i zadržan je na Klinici za ortopediju. Čolaković ima povrdu šake i ogrebotine po cijelom tijelu", kazala je Jandrićeva.

Prema informacijama iz policije, očevici su izjavili da je nezgodu prouzrokovao Čolaković, koji je, navodno, izdigao motor jamaha na zadnji točak te tako velikom brzinom udario u džetu, kojom je upravljao Sabahudin Hajdar iz pravca Kulovićeve ulice prema Ulici Hiseta. Prema izjavama očevidaca, Čolaković je nakon udarca u vozilo odletio s motora oko 30 metara.

"Motor se nakon udara u vozilo odbio i 'pokosio' pješaka po nogama (Ermedina Strujića, op.a.) a potom je udario u oluk zgrade", kazali su očevici.

Čolokavić je nakon leta s motora pao pred noge pješaka Harisa Međedovića. On je vidno potresen rekao da je Čolaković vozio brzinom oko 220 kilometara na sat, te da je prošao kroz crveno.

"Pao je na glavu pred mojim nogama. Imo je kacigu na glavi i mislim da ga je ona spasila. Pošao je da ustane, ali mu nismo dali i onda ga su ga kola Hitna odvezla. Vidio sam da pješak kojeg je udario motor ne može da stoji na nogama i njega je odvezla Hitna", rekao je Međedović.

Hajdar je kazao kako je u trenutku vidio motoristu da ide ka njemu na zadnjem točku.

"Pokušao sam ga eskivirati, ali nisam uspio i on me udario u prednji dio vozila", rekao je Hajdar kratko, nakon čega je otišao da policiji da izjavu.

16.07.2007.

big biznis

Cini se da cemo zaliti za starim vf komercom tj s obzirom da vec od ranije zalim sto konzum nije preuzeo velike zute VF kese mogu reci da cu zaliti vise posebno nakon uvodjenja novih pravila za internet narucivanje.

Izgleda da promjena koje je konzum napravio tj ukidanje isporuke po satu na isporuku svaka 3 sata nije bila dovoljna pa sada imamo isporuku dva puta dnevno od 10 do 13 i od 17 do 20 kao i dizanje limita za isporuku na 50 marcuna.

Vrlo pametno rekao bih, imate dakle dva termina da narucite, ako radite popodne narucite ujutro a ako radite ujutro narucite popodne, jedino me zanima kada da naruce oni sto rade od 9 do 17 s obzirom da jos nije usao u upotrebu uredjaj za teleportiranje pa je nemoguce ako vam je isporuka dosla u 17 a vi ste krenuli sa posla 17 da i stignete na isporuku.

Sve mi se cini da ce biti ljubljenja vrata u narednom periodu, a onda ce da ukinu placanje kod isporuke.

Za pocetak ja danas ne mogu nista naruciti jer ne znam da li cu biti kuci u 17 ili 18. Mozda neki drugi put VF, mozda sutra ili prekosutra.

15.07.2007.

:)

gledam neke national geographic wallpapere i naidjem na nekog poznatog, ko vam je prvi pao na pamet kad ste pogledali sliku ? :)

13.07.2007.

pileca kokosija

kakav pileci mozak moze 10 godina nakon rata nositi majice sa nekakvim obiljezjima pederskih odreda patuljastog đenerala majkla dzeksona, postrojvati se nekome za nesto i uopste se furati na takve stvari ? sta je to, ne zele odrasti pa se matori kenjci igraju vojske, pa budale uzmite one puske sa bojom pa se igrajte ta-ta cijeli jebeni dan ako vam je do skakutanja oko drveca i po blatu.

i ja sam smijesan, kako moze nakon 10 godina... vjerovatno je to isti onaj um koji je to u sebi brizljivo njegovao od 45te do 90tih godina kada mu se ukaza sansa da ono sto je bilo u nekome ponovo ispliva u punoj svojoj velicini...

meni takve IMBECILNOSTI nikada nece biti jasne, vidim neki dan sliku, nekakvi mrsavi hasisari hodaju u nekakvim cetnickim majicama kroz nekakvu sumu. taman, i jeste za sume samo mrs sto dalje od ovih nasih suma, one su prepitome za takve divljake.

umjesto da covjek razmislja gdje ce na ljetovanje u francusku ili spaniju, umjesto da razmislja da li da kupi opela sa klimom ili bez klime, da li uzme sony ili philips plazmu on mora radi majmuncina kao sto ste vi razmisljati ko ce mu se postrojiti pod prozorom.

picka vam materina papanska

(primjenjivo i desno i lijevo, na sve strane)

12.07.2007.

mediji

vec sam ranije pisao da su nam mediji za kurac ali evo najsvjeziji primjer, ista vijest, iz 2 izvora, nakon citanja vijesti mislite jedno, nakon citanja iste te vijesti samo u drugim novinama nesto sasvim drugo... pogledajte i sami

 

Oslobodjenje
Ponoćna eksplozija u sarajevskom naselju Bistrik    

Piše: D. PAVLOVIĆ  
12/07/07

Geleri ”kašikare” oštetili prozor i fasadu kuće

Za sada nepoznata osoba je u noći između utorka i srijede bacila ručnu bombu “kašikaru” u dvorište kuće na broju 4 u Ulici Hrvatin, sarajevsko naselje Bistrik. U eksploziji bombe oštećeni su prozori, oluk i fasada kuće vlasništvo Zumre B., potvrđeno nam je u MUP-u Kantona Sarajevo.

Nema razloga

U dvorištu kuće u kojoj stanuju Zumra B. sa sinom Nerminom i komšinica Đula S. nismo nikoga zatekli. Zumra B. je bila u kući, spremala se da ode kod doktora.

“Nermin je sinoć (preksinoć, op.a.) otišao da isprati djevojku. Oko 22.30 sati vratio se kući. Nakon 15 minuta, neko je pred vrata bacio bombu. Bilo je strašno. Ja sam spavala u jednoj, a moj sin u drugoj sobi. Geleri su oštetili prozore na sobi u kojoj je bio moj sin, sreća da se sve dobro završilo. Neko je sinoć iskoristio priliku što nismo zaključali vrata i ušao u dvorište. Policija mora pronaći ko je ovo uradio. Nermin mi je rekao da se u posljednje vrijeme ni s kim nije zamjerio, da niko nije imao razloga da ovo uradi”, kaže Zumra B.

Iz policije ističu da je u toku rasvjetljavanje ovog događaja i prikupljanje informacija o mogućim počiniocima. Također saznajemo da im je Nermin B. od ranije poznat kao izvršilac krivičnih djela.

Presuda i pucnjava

Nezvanično se moglo saznati da je ova eksplozija povezana sa događajem koji se desio prije godinu dana. Naime, Zumra B. je u petak dobila presudu kojom je Mirza H. osuđen na sedam mjeseci, uslovno na dvije godine. Kako saznajemo, Mirza H. je prije godinu dana u Ulici Hrvatin iz pištolja pucao na “golf A-2” u kojem se nalazio Nermin B. Petnaest dana nakon toga, u Logavinoj ulici, u starom dijelu Sarajeva, pucano je i na Kerima B., Zumrinog drugog sina, a i iza ove pucnjave je, navodno, stajala ista osoba.

Organi gonjenja pretpostavljaju da bi pucnjava prije godinu dana  i presuda Mirzi H. mogle biti povezane sa eksplozijom u noći između utorka i srijede. Da li su ove pretpostavke ispravne, ili se radi o neraščišćenim računima između Nermina B. i drugih osoba utvrdiće istraga koja je u toku.

 

 

Nezavisne novine

Aktivirana bomba ispred kuće Nermina
Albina Dacić 11.07.2007 22:12

SARAJEVO - Nepoznata osoba u utorak nešto prije ponoći aktivirala je ručnu bombu ispred kuće Nermina Bakarevića u Ulici Hrvatin u Starom gradu, saopšteno je iz MUP-a Kantona Sarajevo.

U eksploziji nije bilo povrijeđenih, ali je oštećena kuća. Na licu mjesta juče smo zatekli Bakarevića, koji je objasnio da je bomba bačena u jarak ispred kuće, te da zbog toga nije pričinjena veća šteta.

"Bio sam u kući kad je bomba eksplodirala. Odmah sam izašao i vidio jednu osobu kako bježi niz ulicu. Kapija dvorišta je bila otvorena, tako da je lako došao pred kuću i bacio bombu", rekao je Bakarević.

Kaže da nije prepoznao bombaša, jer je bio mrak.

"Odmah sam pozvao policiju. Oni su blokirali, ulicu ali ga nisu uspjeli pronaći", kaže Bakarević, dodavši da ne može pretpostaviti ko je bacio bombu jer mu niko nije prijetio.

Nermin Bakarević policiji je odranije poznat kao osoba sklona vršenju krivičnih djela, najčešće provalnih krađa u vozila. Iz Kantonalnog tužilaštva u Sarajevu je saopšteno da je ovom tužilaštvu od 2005. godine dostavljeno pet prijava protiv Bakarevića zbog krađa, nasilničkog ponašanja i ugrožavanja sigurnosti. Policiji do zaključenja ovog broja "Nezavisnih" nije bio poznat identitet bombaša.

11.07.2007.

od hvala se ne zivi

Prije par mjeseci sam imao zelju da kupim jedan proizvod jedne strane kompanije koja ima predstavnistvo ovdje. Trazio sam informacije o tome na webu, nisam nasao sta me zanimalo, nazvao telefonom da mi posalju informacije mailom, nisu poslali. Krenem do njih u predstavnistvo da pogledam to sto me zanima, zatvoreno. Nije problem sto je zatvoreno ali je zatvoreno sat prije kraja radnog vremena. Sjednem i napisem pismo proizvodjacu u kojem se najebem majke domacem predstavnistvu i kazem im da ne ocekuju vise ikada da cu dati pare za nesto njihovo kad je problem doci do informacije o tome sto zelim kupiti a da ne govorim o tome kakvu onda podrsku nakon sto kupim mogu da ocekujem od tog istog predstavnistva. Kazem im da idem u drugu firmu da tamo kupim to sta hocu i da me uopste ne cudi sto su im ovdje rezultati nikakvi. Nisu prosla ni 24 sata javlja se tip i kaze da mu je jako zao sto mi se to desilo, pita me za detalje, sta se sve tacno desilo, pita sta ocekujem da oni preduzmu u vezi tih problema koje sam imao i kako mi mogu pomoci. Iznerviran i dalje odogovorim mu da me vise uopste ne zanimaju, da ne ocekujem da preduzmu bilo sta jer je to njihov problem i ako je njima svejedno da im predstavnistvo tako radi onda je to sto se mene tice sasvim ok. Vas problem - rijesite ga ako hocete, ako necete zaboli me. Covjek se jos jednom javi i izvine i kaze da ce preduzeti to sto treba.

Ne znam da li su preduzeli ili nisu - ne zanima me, ali je vrlo profesionalno, sto se i ocekuje od takve firme, da su se javili dva puta u vezi mog maila u roku od 24h iako sam siguran da korporacija kao sto su oni primaju hiljade mailova dnevno. Javili se, izvinuli i pitali kako mogu pomoci i rijesiti problem.

 

S druge strane juce surfajuci nadjem na jednom domacem sajtu koji pretenduje da bude važan slovnu gresku u velikom i uocljivom naslovu. Ne bude mi mrsko pa nadjem kontakt, posaljem mail uredniku i obavijestim ga o pogresno napisanoj rijeci jer je malo blam imati takvo sta bas na tom dijelu sajta.

Danas pogledam, ispravljeno.

Fino, samo gdje je hvala ?

Tesko je valjda bilo kliknuti reply kao sto je bilo tesko pogledati u rijecniku kako se pise rijec.

09.07.2007.

cudne li furke

Evo vec danima gledamo rokanje na relaciji Kreso-Heco, ko ce koga, ko je marno pare, ko je kome sta dao, ko ima gdje tal, ko ce s kim potpisati one 2 milijardice sto se spominju, česi, austrijanci, kazastanci... Fale jos marsovci. Malo malo u novinama citamo kako je XY zainteresovan da u nasoj zemlji ulaze u energiju i turizam. Svako malo nas sa tv ekrana kurtkugla i milan (totalno su mi nesimpaticni u toj "emisiji") ubjedjuju kako je eft jedna prava strana firma i jedan pravi izbor za sve nas valjda vjerujuci i sami da ne citamo dane, bosnu ostale novine i ne znamo ko je Vuk Hamović koji stoji iza EFTa. Dzaba englez koji prica na pocetku o EFTu, moze mami pricati. Ali svejedno posto smo ovce za sisanje mozemo mi znati sve na svijetu bice onako kako su se oni odozgo dogovorili, ako ce EFT imati tal u tome da jeftino kupi nasu struju i onda je nama proda nazad skupo - bice tako ma sta mi o tome mislili. Cijena ovoga su HE na Neretvi i drugim lijepim mjestima. Cijena ovoga su i TE na drugim lijepim mjestima jer energija je nasa izvozna sansa. Kako to dobro zvuci - energija. Prodajes havu, litar nervetve, malo co2 u zraku a vamo sa druge strane prave pare. Dao si nista za nesto. Mi mislimo da je nista i zato prodajemo svoje rijeke i svoj zrak onima koji znaju da je to nesto a ne nista pa zato oni prave pare iz necega sto je stvarno nista i ne smeta nikome. Energije sunca, vjetra, mora...

Ovako se to radi Hećo i Kreso.

07.07.2007.

od aljaske do meksika

Pijem pivo kupljeno za mora, more bogami nece docekati, kupice se drugo. Mozda.
Cekam da me unina da idem spavati, 5 ujutro a oci ko fildzani, legao sam oko 1 i zaspao ali me nesto trznu samo sto sam dodirnuo san a kad te tako trzne pozdravi se sa spavanjem.

Ustanem, sta da radim, citam okolo, koga sta, po internetu, redom. Sjetim se da je danas jaran dumao sto nigdje nema dana za kupiti pa otvorim da vidim naslovnicu. Ha sam je vidio bilo mi je jasno sto su razgrabljeni. Citam redom, naletim na Hemona . Hvala Senadu sto mi Hemona ne kodira pa mogu da uzivam svake sedmice (ili svakih 15 dana ?). Uvijek se zapitam kad vidim da za Hemona ne traze pretplatu jel to Senad misli da Hemon ne vrijedi pa je njegov tekst uvijek free... Ne moze biti da Hemon ne vrijedi, jok brate. Covjek je meni car. Krajnje bi vrijeme bilo da kupim pitanje Bruna i procitam, ako mu je i malo ko Hemonwood to ce biti uzivanje.

Citam Hemonov tekst o pozdravljanju, o odnosu medju ljudima na razicitim stranama svijeta. To mi se u glavi poveze sa pricom koju sam vodio nedavno sa jednim poznanikom, kaze bio u Austriji i tako mu je lijepo bilo, svi nasmijani, svi veseli, lijepo covjeku biti tu. Brze bolje se potrudio da nadje kakvu firmu koja bi ga zaposlila pa poceo ganjati papire, ko veli zelim biti dio ovoga a ne dio naseg sivila. Pricam sa drugim proslu subotu, kaze ode jednom mjesecno u Zagreb da napuni baterije da cuje normalnu pricu, da vidi vesele face, da ne gleda nasu tmurnocu, nase dno. Kaze da ne ode u Zagreb poludio bi, makar preko dana, jednom, mjesecno...  Jasan mi je jedan, jasan mi je i drugi.

Elem citam tako Hemona, njegove price o Čikagu i Parizu. O tome kako su ljudi u Cikagu nasmijani i tako otvoreni, jedva cekaju da pricaju sa tobom o necemu, da te pozdrave ili da se osmjehnu. Pariz kontra totalna tome, od pocetka cim skontaju da nisi Francuz pa na dalje... Ma znam o cemu govoris dragi Hemone, vidim to cesto, tu nasu zaboravih rijec - kad se svako u svoju ljusturu zacauri - homofobija ? Svi je imamo. Posebno mi ovdje. Ovdje = Balkan, = Evropa... Sjetim se tako citajuci Hemona svog puta u Pariz a i dodira sa Kanadom. NIsam bio u USA mada mi je zelja da odem, vjerovatno mi se nikada nece ispuniti ali sam bar vidio nesto malo Kanade prije 6 godina. Hemon je tako malo analizirao zasto je to (otvorenost) tako u USA i to sto je rekao je vrlo primjenjivo i na Kanadu tako da je i situacija ista. Teze ti je ne progovoriti sa nekim nego progovoriti. Svi nasmijani, svak ti vice hi, svak ti vice sorry ako ima razloga a cesto i ako nema, svak ti kaze how are you doing, svako spreman da poprica sa tobom. Naravno ne govorim sad bas o ljudima na ulici jer bi bilo nemoguce da svako svakog tu pozdravlja ali jel se nadjete u prostoru gdje je manje ljudi tipa prodavnice, nekog hodnika, restorana i slicno - ma ko da se 100 godina znate. Ja sam ostao sokiran kad sam to vidio, prvo sam kontao da je neka zajebancija, onda sam kontao da mozda tu gdje se krecem ima nekakav Hare Krisna seminar pa da svi odatle izlaze veseli i raspolozeni a onda sam skontao da je to naprosto tako. Ljudi otvoreni i pristupacni. Ako zapocnes razgovor o necemu komotno ces ga nastaviti i o tome i o necemu drugom isto kao da se odavno znate. Ako skontaju da nisi Kanadjanin pitace te odakle si. Ako kazes da si iz Evrope pisnuce u gace od srece sto su te upoznali i pitace kako je u evropi uz uobaveznu napomenu da je neko njihov dosao iz evrope prije 100 godina i naselio Kanadu...  To sto si ti iz Bosne a taj neko njihov iz Irske nije bitno, sve je to Evropa, ko da si im brat rodjeni. Kad se samo sjetim koliko sam duplih rucaka pojeo jer je kuharica bila nekim dalekim porijeklom iz Italije... U Kanadi sam bio 15 dana sto je sigurno nedovoljno da bih se mogao tvrditi da nesto posebno znam o Kanadi i ljudima medjutim ja jos prijateljskijih ljudi sreo nisam. Ljudi koji ce te prihvatii bez ikakvog podcjenjivanja tako svojstvenog nama u Evropi bez ikakvih predrasuda i to, prihvate te takvog kakav si i ko da se 100 godina znate. Kazem to jer sam u tih 15 dana sasvim sam siguran stekao par poznanstava kojih cu se sjecati do kraja zivota u najljepsem svjetlu a siguran sam da ce se i oni sjecati. Jednostavno sam se upoznao sa ljudima sa drugog kraja svijeta i momentalno smo postali kao da smo se znali godinama. Ne mozes vjerovati, ocekujes ogromne prepreke, kulturne, socijalne, politicke, vjerske kakve god i ne nadjes nista. Haj na pivu, haj, zivio, jes vam dobro ovdje, jes jarane al cigare skupe. A jebote kod nas su pravo dzaba. Kako vi ovdje, kako vi tamo. Haj mlatni jos jednu pivu, hocu daj ! Haj vamo haj tamo, haj sa nama vamo haj sa nama tamo. Univerzalni jezik na svijetu - kad se nadjes s nekim, svako ga razumije. Ne morate cak ni isti jezik govoriti... Guze bih dao  da se ti dani sa tim ljudima vrate bar malo.

Onda je dosao 11.sept. 2001 i sve je otislo u 3 kurca. Siguran sam da su ti ljudi sa kojima sam bio ostali isti ali sam isto tako siguran da su mnogi drugi podigli brane u svojim glavama i poceli da dijele svijet na nas i njih.... Ima ovdje mnogih bloggera koji su negdje tamo preko bare i sigurno imaju drugacija iskustva, ipak moja iskustva (iako mala) sa Kanadom su 10+.

U Parizu sam bio 1997, smrsao nakon rata. Nako, bez povisenog pritiska i holesterola. Familija dobila ideju da bi me mogli poslati malo u svijet da se oporavim od 1992-1995 i da vidim dokle su drugi dosli dok smo mi uzivali u blagodetima ikara i mackerela. Iskreno, uopste se nisam osjecao kao turista nego kao izbjeglica iz Bosne. Tesko je bilo nakon 4 godine rafalanja ne osjecati se tako. S obzirom da sam u Pariz stigao iz Zeneve Pariz mi se ucinio kao Sarajevo. Zeneva sterilna, apoteka prava, sve na svom mjestu, sve cisto, nema nista nako, sve ima svoje i sve se zna, svako nesto radi, svako negdje zuri, niko ne provodi vrijeme bezze. Pariz ko da je na Balkanu. Ludnica, svega i svacega, ljudi opusteniji, sve krcato ljudima koji setaju, ispijaju kafe, uzivaju u jesenjem danu, mogli ste uzeti Ferhadiju staviti je u Pariz i savrseno bi se uklopila, nikad ne bi skontali da to nije Pariz ali za razliku od Kanade, niko niti te pita kako si, niti si se osmjehuje niti te pozdravlja. Jeste, tu je nonsalantno ponasanje, tu je opustenost ali svako gleda svoja posla, ti nikome nisi zanimljiv niti ce ti se iko obratiti ako bas ne mora radi necega. Slicno je i u Zenevi bilo. Upravo to kaze i cika Hemon u svom tekstu ispod

Američki osmijesi
 
 Čini mi se da ima nešto fundamentalno američki u otvorenoj, nenametljivoj razmjeni sa potpunim strancima  

Polovinom devedesetih, zarađivao sam svoju koricu hljeba u Chicagu kao nastavnik engleskog, koji je novopristigle imigrante učio jeziku njihovog budućeg obitavališta. Moji su učenici - listom stariji svijet - dolazili uglavnom iz bivšeg Sovjetskog Saveza, pa su često bili ophrvani ne samo ličnom nostalgijom za životom u kojem su imali puno prijatelja i lijepih trenutaka, nego i kolektivnom nostalgijom za ozbiljnom državom koja im je garantirala nekakvu infrastrukturalnu stabilnost. Povrh toga, izmještenje im je samo po sebi bilo traumatičan događaj, pa je ta trauma često bila prisutna u svakodnevnim jadikovkama o životu u Americi, gdje su najjednostavnije operacije, kao što je vađenje vozačke dozvole ili odlazak doktoru, bile opasne ekspedicije. Meni je te jadikovke bilo lako razumjeti, pošto su im moji roditelji, iako naseljeni u Kanadi, bili jednako skloni. Kao i moji roditelji, moji učenici su vazda bili radi da razmatraju razlike između nas i njih, pri čemu su te razlike uvijek išle na uštrb njih - njihova hrana je uvijek bila gora, njihove guzice su uvijek bile veće, njihove duše uvijek pliće.

Činilo mi se tad, kao i sad, da je teško živjeti ako je pogled na sve zamagljen nostalgijom, ako se ne može vidjeti da u novoj zemlji i situaciji mora biti barem nešto dobro. Otud sam nekad znao povući štraftu sredinom table, na lijevoj strani napisati Good (dobro), a na desnoj Bad (loše) i onda zahtijevati od svakog učenika da mi kaže jednu dobru i jednu lošu stvar u Americi. Ja bih započeo tako što bih upisao košarku (dobro) i rasizam (loše), a onda bi učenici podnosili svoje prijedloge o kojima bismo onda diskutirali: auti (dobro) - javni prijevoz (loše); raznolikost stanovništva (dobro) - siromaštvo (loše); obilje (dobro) - pohlepa (loše); odsustvo historije (dobro) - odsustvo historije (loše). Jedna od stvari oko kojih se vodila najveća diskusija, bila je ljubaznost. Za neke učenike je to bila dobra stvar, budući da je ljepše i lakše živjeti u zemlji ili gradu gdje je svijet prijatan i susretljiv - istočnoevropski, socijalistički sovjetski svijet nikad se nije isticao svojom ljubaznošću. Za neke učenike, međutim, američki osmijesi su bili tek simptom licemjerja - Amerikanci ti se smiješe i ljubazno te pozdrave, ali iza toga nema ništa, nije ih zapravo briga za tebe, niti će te ikad zapamtiti, a kamoli biti tvoji prijatelji. Za neke učenike, naši kiseli osmijesi su uvijek bili bolji od njihovih neiskrenih.

Sjetio sam se te diskusije prošle hefte nakon što sam se poslije devet mjeseci Pariza vratio u Chicago, i to u isti komšiluk - Edgewater - gdje sam onomad živio. Da se ne lažemo, Chicago nije ni nalik na Pariz. Slabo se gdje može pješke, pa su ulice u poređenju sa pariskim puste, prosječna guzica je duplo do troduplo veća, hrana je lošija (i jeftinija), urbani pejzaži su tek povremeno spektakularni, a odsustvo historije je nekako u vezi sa osjećajem da su mnogi dijelovi Chicaga tek velike spavaonice. Pa ipak, u prvih nekoliko dana po povratku, upustio sam se u nekoliko, ničim izazvanih, razgovora sa ljubaznim, nepoznatim ljudima. Jedna me je gospođa pohvalila što čistim dvorište ispred kuće u koju smo se uselili; jedan me je gospodin upitao odakle mi taj slamnati šešir; sa nekim sam se saputnicima žalio na sporost metroa; a mnogi su mi se ulični prolaznici nasmiješili i iskreno me ljubazno pozdravili. Brzo mi je bilo jasno da sam se bio dobro zaželio takve svakodnevne, opuštene komunikacije.

Može lako biti da je razlog što se u Parizu nisam, sve i da sam htio, mogao upustiti u spontano ćakulanje to što manje-više ne pričam francuski. Pa ipak, čini mi se da ima nešto fundamentalno američki u takvoj otvorenoj, nenametljivoj razmjeni sa potpunim strancima. Možda je ta komunikativnost izraz osjećaja usamljenosti i izolacije koji su neizbježno u vezi sa brutalnim ritmom i pohlepom, karakterističnim za američki kapitalizam - ljudi se smiješe i pričaju sa nepoznatim svijetom, zato što nemaju s kim drugim. A možda je u pitanju i to što ljudi imaju slabije, pliće korijene - u velikim gradovima, većina svijeta je rođena negdje drugdje, njihove familije su daleko, stari prijatelji razbacani diljem Amerike - pa se onda ljubaznost i toplina moraju tražiti i zaraditi i svaki je dašak dobrodošao. Bilo kako bilo - i to sam onomad govorio svojim učenicima - bolje je biti izložen osmijesima, bolje se podati ljubaznosti, nego se mrštiti i patiti i čekati da jednog dana stigne kompletan paket iskrenosti i ljubavi.

Ali ono što mi je posebno prijalo u tim razmjenama sa svojim čikaškim sugrađanima je to što sam i ja bio ljubazan i spreman da se smiješim. Ne samo da mi ćakulanje nije bilo mrsko, nego sam bio kao zapeta puška - čim bi mi se neko obratio, ja bih se upustio u laganu zajebanciju (easy forefucking). U Parizu, sa druge strane, od nepoznatog svijeta, od onih koji su mi se mogli obratiti i tako osvijetliti činjenicu da ne pričam francuski i da sam otud (otkud?) stranac, branio sam se mrgođenjem, slušalicama, jednostavnim priznanjem da ne znam ništa ni o čemu, ili izborom sugovornika - maternji jezik mojih poznanika i prijatelja bio je ili engleski ili bosanski (ili srpski ili hrvatski). U Parizu sam, drugim riječima, ulagao napore da od komunikacije odgovorim svakog mogućeg nepoznatog sugovornika. Tamo sam bio ters, a ovdje sam mirisno cvijeće.

Svako malo mi se javi neki dobri čitalac koji me naruži što previše kritikujem američku ideologiju i Busha ili što nisam sretan i presretan zbog svoje američke biografije. Mrsko mi se sa njima raspravljati - niti ću ih uvjeravati u svoju zahvalnost, niti ću im objašnjavati svoju nezahvalnost. Ali bih volio da shvate da je Amerika nalik na svako drugo mjesto na svijetu, od Bosne, preko Afrike i Azije, pa do Francuske: imaju oni na vlasti, kao i oni kojima proizvodnja zla odgovara, ili oni za čije je profitabilne planove obezljuđivanje neophodn- oni, ukratko, čija su djela uvijek na desnoj strani moje table. A imaju oni koji sa tim svakodnevno deveraju, koji bilo instinktivno bilo svjesno brane svoju ljudskost i svoje temeljne potrebe za međuljudskom solidarnošću, oni kojima je lijepo, vrijedno napora i neophodno nasmiješiti se i poželiti dobar dan. Takvim sam se u Ameriku vratio da im se bez razloga - američki - osmjehnem. 

05.07.2007.

jel ga vama zao ?

Težak udes u glavnoj sanskoj ulici


Emir Sprečić slomio vrat nakon udara motociklom u "opel vektru"


Vozio velikom brzinom, a nakon pada udario glavom o asfalt, tako da je smrt bila trenutačna



U glavnoj ulici u Sanskom Mostu prekjučer oko 18.10 sati dogodila se teška saobraćajna nesreća u kojoj je poginuo motociklista Emir Sprečić zvani Cviko (35), rodom iz Banje Luke.

Slomio vrat


Veliki broj svjedoka u tišini i sa zebnjom pratio je uviđaj teškog udesa. Prema riječima nekoliko njih, Sprečić je nekoliko minuta prije nesreće žestoko turirao na snažnom motociklu, ostavljao tragove guma po asfaltu i dizao "hondu" na zadnji točak. Nakon toga se od trgovine "Diclas" Prijedorskom ulicom munjevito uputio prema raskrsnici brzinom koja je, prema svjedočenju mnogih, iznosila između 100 i 150 kilometara na sat.
U tom momentu iz Prvomajske ulice uključivala se "opel vektra" (479-A-182), za čijim volanom je bio Suad Mehinagić, a u čija se lijeva bočna vrata svom silinom zabio motocikl. Sprečić je glavom udario o asfalt i slomio vrat usljed čega je nastupila trenutna smrt. Njegova "honda" odklizala je desetak metara dalje, a papuče koje je imao na nogama završile su na kraju ulice.

Bio omiljen


- U Službu Hitne pomoći pacijent je dovezen bez znakova života. Imao je tešku povredu baze lobanje i slomljenu vratnu kičmu. Pokušaj reanimacije bio je bezuspješan - kazao je dr. Kemal Grbić koji je, zajedno s doktorima Beisom Šupuk i Nadom Elijaš, pokušao pomoći Sprečiću. Otvoreni prijelom lijeve potkoljenice Emira Sprečića bila je povreda koju ljekari u borbi za njegov život nisu ni stigli sanirati.
Sretna je okolnost da u teškom udesu nije bilo drugih nastradalih osoba, jer je u to vrijeme grad već pun pješaka. Inače, Emir Sprečić je važio za izuzetno omiljenog u gradu i među članovima sanskog moto kluba. Sa velikim uživanjem pripremao se za motorijadu koja treba biti održana u Sanskom Mostu 13. i 14. jula. Kako smo saznali, danas je naređenaobdukcija tijela poginulog kako bi eventualno bilo isključeno djelovanje alkohola kao razlog nesreće.

M. DEDIĆ


Vozaču pozlilo


Ž7=Mehinagić (lijevo) u šoku poslije udesa (mehinagić s policajcem)
Suad Mehinagić, vozač "opel vektre", zbog velike brzine kojom je naišao motociklista, u prvi mah nije ni znao šta se desilo.
- Uključivao sam se u Prijedorsku ulicu, nije bilo nikakvih vozila. Odjednom sam ga ugledao, stvorio se niotkud - ispričao je vidno potreseni Mehinagić, koji je kasnije morao otići u Službu Hitne pomoći jer mu je pozlilo.

Vlasnik kafića "Pauk"



Emir Sprečić bio je vlasnik kafića "Pauk" udaljenog svega 20 metara od mjesta njegove pogibije. Na asfaltu ispred "Pauka" ostala su dva velika crna kruga koja je prije smrti motociklom napravio Sprečić. Iza njega je ostala supruga Nura i dvoje djece, kćerka Merima (14) i sin Adnan (9). Djeci još uvijek nije saopćena tragična vijest, dok je suprugau šoku. Datum dženaze Emira Sprečića još nije utvrđen


Jel ga vama zao ?
29.06.2007.

ko je ovdje lud

primjer 1.
juce citam kako je nekakav majmun izjavio kako je generalno gledano bezbjednosna situacija u redu, kao velike promjene su nastupile zadnjih godinu dana, kao puno sigurnije i to, neki dan pucali na nekog faću kod robne, sinoc ubise celu...

primjer 2.
kliknete ovdje i skinete it computers katalog za tekuci mjesec, u njemu nadjete reklamu za skuter piaggio zip 50 po cijeni od 3388 KM, moze i na rate. Fino. Potom kliknete ovdje i nadjete isti taj ZIP 50 skuter za 2350 tj 1000 maraka manje. Fino.

 ps
zaboravoi sam reci da u it computersu kad kupite ovaj skuter dobijete i poklone, kofer, kacigu i pun rezervoar goriva ! Kaciga i kofer - bas fino, ali pun rezervoar goriva !!!!! Kod skutera je to 7.5 litara. Sjo meraka. Hm zaboravio sam i registrovan na ime kupca, i to je jedno stoja plafon.

primjer 3.
hahahaah otvorite ovo i tu ima slika koja pokazuje kako je stanic grupa moderna, nesto podrska poslovnom odlucivanju ovo ono, ima slika tipa kako šara po hp pda, onda desno ima slika fol umrezavanja tih pda sa serverom wlanom (wlanom u kurcu posto isti radi samo dok si u dometu, moze mu raditi kad dodje do skladista ili njegove firme negdje) ali ispod je najbolja slika, tip fol stampa sa hp pda na birvaktilskom matricnom stampacu ko fol nekim bezicnim folom (kakav crni bezicni prenos stampac sa slike je punoljetan :)) ) i sto je najbolje to je kao u kamionu kao on je mobilan :)))) jao smijurije, ovo su bezbeli uzeli stampac iz prve kancelarije uvalili u kamion na sjediste ko fol tehnologija, garant voza onoliki stampac sa sobom, garant stampa bezicno na njega :)

sramote, haj sto je stranica bljak ali jos se usput i tako provaljivati a respektabilna firma koja vrti milione

27.06.2007.

australijska kampanja protiv brze voznje

25.06.2007.

BOSANSKI SUĐUK OD KENGUROVOG MESA

U mesnim prerađevinama, supama keksima, puterima, margarinima..., kupljenim u sarajevskim prodavnicama nađene svinjske masnoće i svinjetina! Proteklih nekoliko godina dobro smo se najeli bosanskog ...

... suđuka od kengurovog mesa. Naravno, proizvođači nigdje nisu istakli da su u tradicionalni proizvod koji se vijekovima pravio od goveđeg mesa stavili su kengurovo meso koje su uvezli po bagatelnim cijenama i tako ostvarili ekstra profit“, kaže prof. dr. Ahmed Smajić, redovni profesor Poljoprivrednog fakulteta u Sarajevu i rukovodilac postdiplomskog studija kontrole kvaliteta hrane i pića, piše Oslobođenje.
Inače, prof. Dr. Smajić prije nekoliko godina je izvršio laboratorijska ispitivanja sastava više prehrambenih proizvoda kupljenih u sarajevskim trgovinama.
„U 78 posto ispitanih slučajeva utvrđeno je prisustvo svinjetine ili svinjskih masnoća u proizvodima kao što su supe, puteri, margarini, keksi, mesne prerađevine... Prilikom odabira ispitivanih proizvoda vodili smo računa o deklaracijama na njima, kako bi mogli uporediti sastav proizvoda koji je naveo proizvođač sa rezultatima koje smo dobili u našim laboratorijima“, navodi prof. Dr. Smajić.
On upozorava da građani koji ne konzumiraju svinjetinu i proizovde sa svinjskim mastima vode računa šta piše na deklaracijama. Ako je napisano da proizvod sadrži masnoće, masno tkivo, životinjske masnoće ili čvrsto masno tkivo, a nije definisana vrsta masnoće, takve proizvode treba izbjegavati jer se najčešće radi o svinjskim masnoćama.
„Aparat na kojem se vrše laboratorijska istraživanja izuzetno je savremen i precizan tako da možemo tačno utvrditi koje je meso upotrebljeno u pravljenju mesnih prerađevina kao što su salame, paštete, hrenovke, kobasice..., i u kojoj količini je zastupljeno. Možemo tačno utvrditi da li recimo, u nekom proizvodu ima mesa od zmija, kengura, konjskog mesa, govedine, svinjetine... i koje su masnoće korištene u proizvodnji. Čak smo u jednom proizvodu pronašli i meso od deve“, saznajemo od Mirsada Cerića, odgovorne osobe za laboratorijska ispitivanja Poljoprivrednog fakulteta u Sarajevu.


I u halal mesu sivnjetina

„Nakon svih laboratorijskih ispitivanja prehrambenih proizvoda koja smo vršili i koja ćemo vršiti ubuduće, poenta je da nismo sigurni u veliki broj domaćih i solidan broj uvoznih mesnih proizvoda, iako na njima često piše bez svinjetine, garantovano bez svinjetine, halal meso... I u mesnim proizvodima na kojim stoje takve oznake nalazili smo često svinjske masnoće“, tvrdi prof. Dr. Ahmed Smajić.

http://www.biznis.ba/index.php?option=com_content&task=view&id=13131&Itemid=59

25.06.2007.

ofce za šišanje

da ne bude zabune i sebe svsrtavam tu

 

nedavno kad je komad sirovine (volili ga ili mrzili ovo se ne moze osporiti) prodavao rafineriju nafte nadigla se silna halabuka oko ugovora koji je potpisao sa rusima. koliko se sjecam tu je privatizaciju morao da odobri neko, sad jel bio parlament, neki dom (zdravlja) ili takvo sta vise se ne sjecam, ko bi se i sjecao kad imamo toliko administracije. znam samo da se bilo zakuhalo jer su ovi trazili ugovor na uvid a ovaj nije dao, onda su oni kontali da on ne da jer je on rusima obecao nesto drugo za te pare, a ja sam naivno kontao da ce se preko toga "prebiti" reforma policije - ono mi tebi potpisemo ugovor ti nama reformu. elem povuci potegni tih dana kad ipak dade sirovina nakon natezanja ugovor da procitaju kad cvrc zajebo ih. u ugovoru nema nista o onome sto su ovi sumnjali te skontase da su bezveze zatezali oko ugovora i potpisase.

kako to obicno vec u nasoj lijepoj biva sve se izvadi na sto, dovedu se experti pa se razmatra i analizira a onda nakon par dana sve to ode pod tepih pa se sve to zaboravi. konkretno govorim o onome sto je tada spomenuto kao pocetnijalni pokloncic koji je isao uz rafineriju a koji je sirovina navodno poklonila rusima a to je ucesce u vlasnistvu tzv janaf-a (jugoslovenski naftovod). tih dana saznasmo od brojnih experata da su hrvacka, bih i cp6ija gradile taj naftovod ne za vrijeme druga tite i uvalile se po 19 miliona dolarcica ako se ne varam. na osnovu toga su imale po 33% naftovoda. elem kad je sirovina krenula prodati rafineriju nasi se brze bolje sjetise da ima jos nesto sto nisu raskrcmili pa spomenuse to ucesce od 33% ali hrvati javise da od toga nista nema jer taj kredit sto je dignut su oni sami vracali posto se zaratilo u neka doba pa vise niko osim njih to nije placao. elem par dana je bilo ko je placao ko nije, do kad je ko placao, energoinvest pokazivao neke papire itd itd i na kraju nemaaaa pojela maca svi zaboravili i prepustili se blazenstvu zivota u bih......

tako sam se i ja prepustio lijepljenju folije na prozore i zaboravio sve to kaaad neki dan ja otvorim malo (cuj malo, svaki dan) biznis.ba kad vidi cuda potezu iz rafinerije (vec prodate) pitanje gdje je nase ucesce u naftovodu (onom istom sto je gurnut pod tepih kod nas) ? to sirovina najavljuje radne grupe kurce palce da se utvrdi sta je cije i gdje je to sto je njihovo a znamo kad sirovina nesto krene raditi to i uradi ovako ili onako.

elem ne znaju nase komsije iz hrvacke naseg sirovinu, najebali su cini mi se, al nek i vide malo kako je nama.

i sve je to divno i krasno ali ostade misao iz naslova kako je narod ofca za sisanje, prije 3 mjeseca se sve talasalo od toga sta se hoce prodajom rafinerije a sada niko nista, tek se stidljivo spomenulo da se cika rus upitao a gdje je ono moje. sta tvoje ? pa ono sto smo kupili sa rafinerijom bacuska, nisi valjda mislio da cemo naftu voziti cisternama pored naseg naftovoda !

gdje je ona masinica, sljedeciiiiiiiiiiiiii

21.06.2007.

u mom selu

Posto je moje selo vazda kontra svih ili je +milon ili je -milion. U mom selu, sjecam se jos dok sam isao tamo ljudi su se na razne nacine snalazili protiv tih ekstrema. U mom selu ljudi su zimi nosili gunjeve a ljeti su imali jedan fol koji nikad nisam vidio u gradu koji se zove Sarajevo. Radi toga zelim da s vama podjelim fol iz mog sela kako bi i vi iz grada vidjeli kako su ljudi u mom selu pametni.

 

Bez zajebancije, tamo gdje sam provodio raspuste ljudi su ljeti radili ovo, probajte, stiti od vrucine, jednostavno je za napraviti a jos nisam vidio da se neko u Sarajevu sjetio - ja danas napravio :)

 Evo

PS
ako su potrebne upute javite ali mislim da slika sama sve kaze, hm da ja pojasnim mozda se ne vidi sta je, aluminijska folija (jes ona od hrane) zaljepljena selotepom na vanjsku stranu prozora. Ako vam mama i tata ili mozda muz ne kupuju cokolade mozete ih smuntati i presutiti da se radi o aluminijskoj foliji a reci im da se u stvari radi o zaljepljenim omotima velikih milki i da vam moraju kupovati cokolade ako hoce hladovinu :)

 

Eto tako u mom selu rjesavaju problem hladjenja posto nemaju struje za klime.

20.06.2007.

sta nam to kaze Senad Pecanin u uvodniku Dana

Kid's Festival bošnjačkog nacionalizma

Priča prva: sarajevska Bosna je prošle sedmi ce zasluženo, na svom parketu, izgubila ti tulu košarkaškog prvaka Bosne i Hercegovine od ekipe Široki Prima pivo iz Širokog Brijega. Odgovor razočaranih sarajevskih navijača u Skenderiji bio je gromoglasno skandiranje "ustaše, ustaše" i "gazi, gazi ustašeee..."

Priča druga: nedavno su obznanjeni podaci prema kojima preko 80% ovogodišnjih maturanata banjalučkih srednjih škola nikada u životu nije bilo u Sarajevu. U svjetlu ovog podatka još značajnijom se čini praksa utemeljitelja sarajevskog Kid's Festivala po kojoj godinama organiziraju dolazak djece iz čitave Bosne i Hercegovine u Skenderiju na mnogobrojne atraktivne programe namijenjene najmlađima. Međutim, teško da će mališanima iz Republike Srpske prvi boravak u Sarajevu ostati u lijepom sjećanju i ne vjerujem da će poželjeti da se ikada više vrate, unatoč odličnim filmovima, smiješnim klovnovima i šarenim balonima. Naime, voditelj jednog od programa je na početku nabrajao imena gradova iz kojih dolaze prisutni, što je praćeno gromoglasnim aplauzima; no, kada su na red došla imena gradova iz Republike Srpske, Skenderijom se iz dječjih grla, kao po komandi, zaorilo "uaaa, uaaa..." Trebalo je vidjeti taj strah na licima dječaka i djevojčica, njihovih vršnjaka, iz Bijeljine i Istočnog Sarajeva!

Ove dvije sarajevske crtice mi se čine važnima, ne samo zato što nisam primijetio da su do trenutka pisanja ovog teksta zabilježene u bilo kojem sarajevskom mediju. Radi se o sindromima bošnjačkog nacionalizma koji, unatoč svojoj reaktivnosti, dugoročno nije ništa manje destruktivan i opasan po mogućnosti opstanka Bosne i Hercegovine od ostala dva nacionalizma.

Na ocjenu o reaktivnoj prirodi ovog novog talasa bošnjačkog nacionalizma upućuje činjenica da je nastao kao reakcija zbunjenosti i nedostatka promišljenog odgovora na karadžićevsku retoriku koju već mjesecima brižno, a nekažnjeno, njeguje lider Republike Srpske Milorad Dodik. O njemu se puno govori i piše. Kada sam još prije više od pola godine napisao da je Dodikova retorika u osnovi ratna bio sam usamljen čak i među kolegama u redakciji. Sada se identične ocjene čuju sa svih strana, ali to i dalje ne znači da je, prije svega, bošnjačka nacionalna politika pronašla racionalan odgovor na ozbiljan banjalučki izazov. Najmanje je to idiotsko raspirivanje nacionalizma od strane vodećeg bošnjačkog političara Mustafe Cerića, najjasnije demonstrirano u njegovoj nedavnoj bečkoj žalopojci što "Bošnjaci jedini od svih naroda nakon raspada Jugoslavije nemaju svoju nacionalnu državu". Da mi nije mene i dragih mi Bosanaca i Hercegovaca, zlobno bih Ceriću i poštivaocima "vrhovnog bošnjačkog duhovnog autoriteta" poželio ostvarenje njegovog sna i život baš u takvoj, sanjanoj "bošnjačkoj matičnoj državi".

Bošnjačka nacionalna politika u proteklom ratu nikada jadnije nije izgledala i nikada pogubnije rezultate nije davala nego u "tuk na utuk" periodima, onda kada je nalijegala na nacionalističku matricu velikosrpske (i velikohrvatske) politike. Sarajevo i Sarajlije su, unatoč pojedinačnim zločinima nad nebošnjacima u gradu tokom opsade, imale razloga da sa visine gledaju na obje zločinačke ratne tvorevine na bh. tlu, Republiku Srpsku i "Herceg-Bosnu". Ta činjenica je prepoznata i u svijetu i ona je razlog zbog čega je, recimo, skoro svaki releventan svjetski umjetnik ili humanista našao načina da učini javni gest podrške i solidarnosti sa ratnim Sarajevom. Ovo današnje, u kojem se događaju scene poput opisanih sa početka teksta, teško da bi polučilo jednaka osjećanja. I to bez obzira na stotinu povoda koje nudi sirovi Dodikov nacionalizam ili to što navijači Širokog u svojoj dvorani Bosni skandiraju "ubij Turčina".

Doduše, za srozavanje Sarajeva račun ne treba ispostavljati mališanima iz sarajevskih osnovnih škola, niti navijačima Bosne. Ako najvažnija bošnjačka nacionalno-pjesnička institucija Abdulah Sidran "mrtav-hladan" jezik kojim govore novinari Hrvati na javnim televizijama može nazvati "ustaškim", ima li išta logičnije nego da su za razočarane navijače Bosne košarkaši Širokog McClinton, Apkomedah i ostali - ustaše.

18.06.2007.

zrcaljenje i upravitelj nadogradnji

hocu da nacrtam nekakve dijagrame i kako sta kao svaki posteni bosanac u google otkucam "organizational charts" a pametni mi google vrati programe za crtanje istih, ohrabren dodam jos tome i free jer trazim besplatni software (ko da ga ne mogu crackovat - heh) i ponude mi openoffice sa kojim sam se davno sreo a koji je inace odlicna besplatna zamjena za microsoft office. Krenem instalirati draw iz tog paketa i vidim da je instalacija na Hrvatskom. Haj dobro nek ide kako ide svakako mi treba 10 minuta. Pokrene se draw, haj crtam ja nekako i treba mi page setup da okrenem stranicu horizontalno. Trazi gledaj gore dole, jebote ja ne razumijem ni rijec. Zrcaljenje, upravitelj nadogradnji (update manager bezbeli), sta su odrednice ?... Odlucim pod hitno da vratim draw na engleski ali hoces kurac, nigdje engleskog. Reko mrcina ocitala tastaturu pa instalirala Hrvatski. Ukinem hr tastaturu, ponovo instalacija ponovo Hrvatski. Reko jebemu ostala mi je jos Bosanska pa ukinem i nju, reko garant su instalaciju vezali za Hrvatsku. Ponovo instalacija - ponovo Hrvatski... Mislim lijepo je to, lokalizacija, lokalna trzista, gnu gpl, open source, priblizavanje programa zajednicama i slicna sranja ALI DAJTE MI JEBENI ENGLESKI u kojem znam sta je page setup, sta su extensions a sta transformations, necu svojstva, necu tocke lijepljenja (???), necu odlomak hocu paragraph jer html tag za paragraph na cijelom svijetu nije <o> od odlomak nego <p> od paragraph...

Definitivno smatram da ako cemu nije potrebno prevodjenje onda su to racunarski termini. Racunarski termini prevodjenjem postaju samo nejasniji. Ko hoce da koristi nek uci engleski svakako ce mu trebati prije ili kasnije jer nikada nikada nikada nece biti sve prevedno, ko nece nek klika pa nek vidi sta ce se desiti.

Ovo me podsjeti kad sam prije par godina pokusavao sat vremena da na srpskom BS playeru dobijem kurceve titlove na televizoru. Pokusavao sat vremena jer nisam znao sta da trazim, tj znao sam ja sta trazim ali nisam znao kako se na srpskom kaze RENDER OVERLAY. Na kraju mi pukne film i prebacim na lijepi engleski, nadjem RENDER OVERLAY i dodjose titlovi za deset sekundi.

Jebena lokalizacija, svi na kurs engleskog.

A ja idem crtati dijagrame u corelu, bar je na engleskom nema veze sto je zajebanije 10 puta za crtati dijagrame.

PS
Znate sta je "sloj" - JEBENI LAYER !

PPS
Nevjerovatno i nakon sto sam promjenio gdje zivim i stavio Engleska/Amerika i dalje se pokrece jebena lokalizovana instalacija, UMRI, CRKNI, shift+delete, I NE VRACAJ SE VIŠE !

17.06.2007.

missica

Nisam gledao izbor, citao sam maloprije Sarajevo-X o tome i malo me iznenadio nagradni fond pa odatle i ovaj post.

Kaze vrijednost fonda 55.000. Fino, medjutim pare su pretocene u nagrade a nagrade su: Putovanje u Kinu na izbor miss svijeta. Kakva je to nagrada ? Zar se to ne podrazumjeva ako si pobjedila na izboru za miss ? Ili ne ? Dalje nagrade: 7 dana u Grckoj, fino, 7 dana u hotelu Termag na Jahorini, pa jos 7 u hotelu Terme na Ilidzi, potom... Donje rublje, usluge frizera... Kakve su ovo nagrade ? Isto neka dobrotvorna akcija pa je davao ko je imao viska, mogoa sam i ja priloziti svoje polovne carape i cetkicu za zube. Jos ce dobiti i nakit, s obzirom kakve su ove gore nagrade mogu misliti nakita, odjecu (iz Bagatele mozda), umjetnine (oni posteri iz merkatora tipa bilder i plavusa na motoru), web stranicu (jel ono dzabakom.com za 99 km), kompjuter modne fotografije i jos stosta. Mogu misliti kako izgleda štošta...


Zelio bih jos nesto reci nevezano za ovo gore...
Ne mozete zaraditi sve pare koje su na trzistu jer covjek ne moze znati raditi sve, drzite se toga sto radite i mozda malo okolo, previse razlicitog tesko da ide.

Eto, više onako za sebe.

15.06.2007.

pao šećer

zadnjih dana isto trudan, u neka doba, najcesce u zoru, ubio bih za cokoladu, srecom uvijek se nadje istih u frizideru radi mog slatkog zubica pa onda cesto iste stradaju a da ni ne docekaju da ih slatki zubic klopne... poslije vec odem do samoposluge da popunim zalihe ali ih opet slatki zubic ne doceka i tako u krug... sve do danas... avaj, isti problem, da je sta slatko ali cokolade nema, kola ne pomaze, haj kafa i nekako ali nije to to, nema druge nego trazi sta ima slatko u ormaru. ima meda, haj daj sta bilo izvadim one zemicke sto ih kupih danas u VFu Korea (konzumu), pogledam kesu u kojoj su mi dali zemicke kad ono ...

ne kontam...

13.06.2007.

zanimljivo - bar meni

Citajuci sarajevo x monitor i slicne sajtove uvijek se pitam gdje oni skupljaju sve te zanimljivosti koje potom objavljuju odosno linkaju kod sebe... Primjetio sam da se neki od tih sajtova ponavljaju a medju onima koji su zanimljivi a cesto se ponavljaju su ova dva*

http://fogonazos.blogspot.com/

http://thrillingwonder.blogspot.com

u stvari kao sto vidite to su blogovi s tim da oni koji ih uredjuju to rade zaista sa puno truda i volje, vidljivo je to i na prvi pogled.

Kad smo vec kod ovih krasnih blogova morao sam se zapitati sto smo mi koji kurac zasluzili da se bavimo pizdarijama tipa reforme policije dok pametan svijet radi na primjer ovakve stvari.

*ako se upustite u pregledanje gornja 2 bloga imate velike sanse da tu ostanete dobra 2 sata zato pazljivo

12.06.2007.

zasluzeno i fantasticno, respect

http://www.youtube.com/watch?v=9oxTy7KIAaA

citao sam malo komentare i u pravu su sto se mene tice, slusao sam i ja i Carerasa i Dominga i Pavarotija ali vise emocija izaziva Paul Potts u ovom isjecku nego bilo koji od njih, covjek je tako fantasticno emotivno otpjevao Nessun Dorma, ako se ne varam da se zove, da sam cijelo vrijeme ocekivao da se ispostavi da je neka zajebancija - ali nije. Bravo majstore, sila si prava.

12.06.2007.

doslo je ljeto

dakle danas, 12.6. u 5 ujutro je doslo ljeto

ljeto je doslo zato sto muhe vidjam samo ljeti a upravo sam vidio prvu ovogodisnju muhu kako mi je prozujala u pravcu monitora.

dobrodosla, idem po pips da te prizemljim.

10.06.2007.

prodje petak

a ne posjetismo defaultni bircuz (velika peeva dvije markice, mala markica i po), sve prolazim pored i gledam imal koga od poznatih faca... nikoga

nece na dobro, ovo ce nekakva kataklizma

09.06.2007.

nesvakidasnji site

http://www.sarajevo-construction.net

nesvakidasnji po tome sto fino izgleda, ima korisnih informacija, neko se stvarno trudi oko toga da bude updateovan, ne stoji iza njego neko ko ce ga puniti parama da bi funkcionisao (bar nema takvih naznaka) i ima krajnje neobicnu svhu - da informise o gradnji raznih objekata u Sarajevu.

Svrha mi se cini neobicnom jer nije nista komercijalno, neko nasao interes da obavjesti druge o tome sta se gradi, gdje se gradi, ko gradi i slicno a taj neko nije nesto kantonalno - recimo zavod za izgradnju grada kojem vjerovatno ovakvo sta ne bi nikada palo na pamet.

Elem nisam ni sam znao sve se sve trenutno zida u ovom gradu odnosno koja je funkcija pojedinih zidanja iako ista sa sa zanimanjem gledam...

Pogledajte malo, mozda se i vi iznenadite.

Dok sam gledao nisam nikako mogao da odagnam pomisli na razne talove, talice, koliko je neko bio dobar radi necega i da se na kraju ne upitam - da li ce ovo stvarno biti zavrseno ili ce stajati kao Bosmal.

Ma da, znam da se Bosmal i dalje gradi i da to nije stalo ali predugo je stajalo da bih bio optimista.

08.06.2007.

kkd

definitivno imam opsesiju da na kasi trznog centra gledam ko kupuje koje proizvode, sa velikim zanimanjem to pratim...

nije to neki perverzni poriv nego me zanima ko kupuje domace proizvode odnosno tacnije koje domace proizvode ljudi kupuju

i svaki put se ne mogu nacuditi nasoj gluposti, na kasi merkatora najcesce cete od nasih proizvoda naci samo hljeb iz klasove pekare, eventualno sarajevski kiseljak mada je upitno koliko je on domac, gledam zenu ispred - dukatovo mlijeko. Pa ako cega imamo bar mlijeka domaceg imamo, mislim da je teze u samoposluzi naci strano nego domace mlijeko ali jok, tu su 4 flase dukatovog mlijeka. Nekakvih pizdarija isto sve strano. Ova iza mene nekakva vina - strana, losos isto logicno strani i nas kiseljak.

Ne kontam fakat zasto ljudi ne razmisljaju malo... Mozda ce neko reci da je strano bolje, mozda i jeste jer i ja sam kupujem strane proizvode ako nemamo domace koji su adekvatni. Vec sam pisao o tome da sam se godinama trudio da nadjem dobru domacu salamu i pastetu ali jos niko nije dosao ni blizu polija i argete. Jebiga, ja sam se stvarno trudio i probao sam nema koju nisam ali nije to - to. Sve ostalo sto je ublizu - kupujem domace i malo sam puta na kasi vidio da neko stvarno ide na to da kupuje domace, obicno je samo ponesto domace a ostalo su defaultni strani brandovi...

U ovoj eri globalizacije doduse pitanje je i sta je strano a sta domace, agrokor je kupio kiseljak odavno, kiseljak je fakticki hrvatski iako je smjesten ovdje, neki dan je dukat kupio inmer fabriku za preradu mlijeka iz gradacca....

Mozda u stvari mi kupujemo domace a da i ne znamo...

07.06.2007.

drvopromet - opet

izgleda da onih 600 i nesto ljudi sto su zaglavili gore na kosevu nije dovoljno...

Kupim gljive prije par dana tacnije 4.6., pogledam kada su ubrane 2.6. ok, prosla su 2 dana imam jos 5 da ih pojedem. Neki dan pojedem picu, neko jutro omlet, danas napravim opet picu i da narezem gljive vidim da su mi malo lose, ko da su cugale cijelu noc. Hajd reko ko zna, rezem tako i biram koje su ok i nesto kontam oko gljiva... Gledam onu etiketu, pise - cuvanje: +1 do +2 - 7 dana, do +4 C 5 dana a majmuncinama iz drvoprometa gljive stoje pored paradajza na +20 do +30 vec zavisi jel vani toplo ili nije. Dakle rok im je mozda 2-3 dana plafon tj u momentu kad sam ih ja kupio njima je vec istekao rok ili im je isticao taj dan.

Ovo je za inspekcije stvarno.

05.06.2007.

100 ljudi, 100 ćudi

Danas u pauzama izmedju kopanja kanala razmisljam o 2 osobe koje su mi prisutne u zivotu...

Jedna je tu vec 13 godina a druga je usla danas, vec sam bio upozoren na narav ove druge pa bijah spreman medjutim za takvu narav nikad nisi dovoljno spreman

Ova od 13 godina je nekad bila sa obje noge na zemlji medjutim kako to obicno vremenom biva kad ljudi postanu uspjesni sto svojim sposobnostima sto zalaganjem onih koji rade za njih (sto se jako brzo zaboravi pa covjek misli da je napravio sve sam) noge polako pocnu da se dizu od zemlje pa se pocne gubiti dodir sa realnoscu. Ta osoba inace meni daje dio posla i ima apsolutni prioritet. Taj apsolutni prioritet se prije koristio demokratski, uz pitanje - mozes li ovo ? Potom se taj apsolutni prioritet poceo koristiti uz propratno - ja hocu ovo xy gdje xy oznacava vrijeme a to je obicno danas ili sutra. Posto ovakvo odredjivanje vremena obicno za posljedicu ima da neko drugi radi toga ne moze da dobije nesto svoje jer nema apsolutni prioritet to sam jednom toj osobi rekao znas X je dao to a on ima apsolutni prioritet tako da tvoje ne moze biti gotovo danas. X je to saznao pa je od tada uz - ja hocu ovo xy dodao i da se njegovo ime nikada vise ne smije koristiti kao opravdanje zasto nesto drugo nije uradjeno.

Ovdje vec ulazimo u tematiku metafizike, paralelnih dimenzija, bullet timea i slicno . Posto u jednoj vremenskoj jedinici ne moze biti gotovo i X i Y a X ima prioritet onda imam problem jer Y isto mora biti gotovo posto se pred Y ne mogu pravdati sa Xom... Dakle za vrijeme dok radim posao za X vrijeme se zaustavlja dok ja ne zavrsim, nakon toga ponovo pocinje teci gdje sam stao i tu zavrsavam i za Y.

Dovoljno je reci "ja hocu" i neko to mora ispuniti. Sve cesce se srecem sa "ja hocu" i ne znam kako da to tumacim. Da li ljudi podjetinje jer djeca koriste "ja hocu" bez realnih pretpostavki da li to moze, da li ljudi postanu previse bitni ili oni drugi (mali kao ja) postanu previse mekani i mali... Mozda mi ne postanemo malima nego nas malima vide ne zato sto smo mali nego sto su drugi ogromni u svojim ocima...

To je pitanje o kojem treba razmisliti dok budem zaustavljao vrijeme opet.

Osoba koja mi je danas usetala u zivot je mozda nekada stajala na zemlji sa obje noge a danas to vise nije slucaj iako je cudno da tako debeli objekti mogu da lete. Naime doticna je bila sefica prije pa je svoje ponasanje prenijela i u novu firmu u koju je tek stigla iako tu nije nikakva sefica. Znate kako covjek kad dodje u novu firmu bude fin sa svima, ljubazan, sve hoce, trudi se, bas ono super - ma nema. Jok, ova je odmah pocela da prosipa pamet tek sto je prag presla. Ja sve fino, vi, gospodjo, da, gospodjo ona meni sve ti iako niti se znamo niti je razlika u godinama, valjda je ona bitna pa je vi a ja sam nebitan pa sam ti...

Ja otvorim account kaze gospodja daj mi password, reko gospodjo moram vidjeti sa direktoricom kakva je politika firme, u to ce ona ne mozes samo ti znati password, ne moze to tako ili da znate ti i direktorica ili ja, ne mozes samo ti... Imamo problem gospodjo jer ko zna password odredjuje direktorica a ne ti a osim toga ne mozes mi ti reci sta moze sta ne moze jer si ti usla prije sat i po a ja prije 10 godina u tu firmu... Pitam direktoricu i ista kaze da letilica moze dobiti password te joj napisem mail - Direktorica je odobrila, eno ti password na stolu.

Boeing 747 se javlja tornju i prisilno se spusta jer ne moze da izvuce tockove, imacemo crash landing.

Odoh zaustaviti vrijeme opet.

31.05.2007.

jebo submit

evo sta je ispalo :)

(vezano za prosli post)

31.05.2007.

submit ? kurac submit

hajde skontam da ne moram nigdje nego sjedi i radi, frizider odavno prazan a glad vec kuca na vrata reko daj da se naruci iz vfa sta da popunimo police, spickam pola sata na klikanje po webu, spickam jos toliko u pokusajima da nadjem stapice za usi i sprej protiv insekata, lijepo sve nakurikam, kliknem submit kad ono bleeeee, ne radiiii... sto si klikao levat, sto nisi otisao do granapa...

pogledam dno VF stranice, istom se dici nekakav Intersoft, kliknem reko da odem na njihov web da im kazem da ne radi, kliknem kod njih kontakt, ispunim form, kliknem submit opet bleeeeeeeeeeeee, ne radi........

programeri, kurac programeri - haj ti po ceker pa u granap lagano

31.05.2007.

malo frka ovih dana

pa ne stizem, ponovo sam sa vama od sljedeceg ponedjeljka...

prvi post je o tome kako me pozitivno iznenadila opstina a samim tim i kanton i drzava... nisam vjerovao da se takvo sta moze desiti...

o tome u ponedjeljak

uzivajte u brzodolazecem vikendu :)

28.05.2007.

niko kao ja

Oni iz kasabe dodju u grad, zavrse fakultet i potom pozeljno mada ne i neophodno dobiju neko zajebano mjesto.

Znate takve ? Bar jednog ?
Takvi odu godisnje jednom kuci, za kakav vjerski blagdan, osjete se tada jako bitnim i velikim kad se podsjete iz kakve su picke materine otisli u grad prije 5-10 godina i postali mozda nesto. Koliko je to nesto i nije toliko bitno bitno je samo da je vece od onog nista sto su bili u kasabi. To malo, vece ili veliko je toliki ego booster da sa takvim osobama imate ozbiljan problem da uopste pricate, o bilo cemu jer je njihov stav prema njihovom okruzenju malo problematican.

Naime oni su navikli da im se iskazuje postovanje i zasluzeno i nezasluzeno kad jednom godisnje dodju u svoje selo pa se osjete toliko velikim da ocekuju da se prema njima, ne samo u njihovom selu, nego bilo gdje da dodju ljudi ophode sa duzinim strahopostovanjem jer su dosli iz picke materine i zavrsili fakultet u gradu sto bi valjda svakome trebalo nesto znaciti. Normalno kada se nadju u tom gradu u koji su dosli to je onda smijesno jer se u njemu ne isticu time sto su u gradu i sto su tu zavrsili fakultet ili su mozda i sefovi necega jer jebiga u gradu takvih ima koliko hoces za razliku iz prcvarnice iz koje su dosli i gdje su glavni. Ali jebiga kratka je pamet pa se to zaboravi a onda se nastavi i u gradu onako kako i u prcvarnici.

Takve mozete poznati po tome sto su ufurani do picke materine i kod njih sa 100 metara osjetite stav - niko kao ja. Kod njih samo pouzdanja toliko ima da njime mozete palacinke namazati i to deblje...

Ja upoznah jednog takvog prije 11 godina i kad su mi danas pricali za drugog odmah sam tacno znao o kojem se tipu radi, ma identican primjerak... Preparirati mamlaza, u muzej staviti, ispod napisati
"Papanikus ufuranikus Bosniakus vulgaris"

Nemam ja nista protiv dolaska iz picke materine, i ja sam rodjen u jednoj relativnoj picki materini (sticajem prilika-istina, ali u licnoj pise da nisam rodjen ovdje nego tamo i ja nemam namjeru da to skrivam) ali ma gdje bio rodjen, ma gdje na kraju zavrsio i ma koliko uspjesan bio ufuranost nije nigdje rado vidjena osim medju istima kao sto su i oni mada tu vec postoji realna opasnost da se iscrpe do smrti pokusavajuci jedni druge impresionirati svojim uspjesima materijaliziranim u konkretna dobra tipa auto, mobitel, stan...

Takve cete najlakse poznati po tome sto, kad im kolega sa kojim se takmice, kupi mobitel-oni kupe skuplji, kad kolega kupi auto-oni kupe brzi, kolega kupi stan-oni kupe veci. I nije bitno koliko ce se protegnuti van svojih mogucnosti, koliko ce se u kredit zavaliti, koliko ce peglati karticu, oni to moraju uraditi - niko ne smije biti bolji. Kad se nadju na kafi sa bilo kojom osobom pricaju uglavnom o tome kako su kupili mobitel, auto, stan jer je to u njihovim ocima dokaz njihove vrijednosti i osjecaju potrebu da svakom ama bas svakom pricaju o tome ko da nekog zaboli kurac za tim.

E sad zamislite iz kakve je picke materine ovaj drugi kojeg spominjem kad sam ja koji sam iz relativne picke materine sa familijom prolazio kroz to njegovo rodno mjesto jednom godisnje iako je samo 45 minuta autom udaljeno i kad smo god prolazili tuda govorili smo - jebote ko ovdje zivi... Isto safari kroz centralnu Afriku

Treba znati svoje mjesto u svijetu, ko ga ne zna - njemu se smiju, makar potajno ako vec ne javno.

Majmuni, bitni ste samo stojoj materi, ali ste zato smijesni svima.


Da ne bi zavrsio ovaj post sa majmunima evo mala pjesmica :)

Onako usput, sta mislite ko ovo pjeva ? Ovakvo pjevanje je inace prilicno rijetko pa ne bi trebao biti problem. Ili mozda bi :)

Ako krenete da uradite download, na stranici koja ce se otvoriti kada kliknete gornji link, kliknite "free" na dnu, sacekajte minutu (imate brojac na stranici), otkucajte kod koji mozete procitati na dnu i kliknite "download"

Zvuci komplikovano ali nije.

Ugodno slusanje.


Noviji postovi | Stariji postovi

onda gledaj lafcino, vidis ga
<< 12/2008 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28293031


neki od postova


MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
221051

Powered by Blogger.ba